Ostaci benediktinskog samostana sv. Margarete nalaze se na zapadnim obroncima Papuka, južno od sela Bijela. Na sjevernom dijelu uzvišenja nalazi se samostanska crkva, izdužene pravokutne lađe i poligonalno zaključenog svetišta. Zapadni dio crkve određuje troprostorna empora s ulazom u sredini te korom koji su nosila dva masivna stupa. Iz lađe se stubama pristupalo sjevernom hodniku klaustra. Južno od svetišta je sakristija kvadratnog tlocrta. Uz cijelu južnu građevinsku liniju crkve nalazi se samostan utvrđen obrambenim zidom.
Fotoalbum
Iako se samostan prvi put spominje u drugoj četvrtini 14. stoljeća, pretpostavlja se da je sagrađen tijekom 13. stoljeća. Zbog ruševnog stanja toga zdanja zagrebački biskup Ivan Alben pokrenuo je obnovu tijekom druge četvrtine 15. stoljeća. Na prijelazu 15. na 16. stoljeće samostan je bio pod upravom jajačkih banova, nakon čega je ponovno funkcionirao kao samostan. Sredinom 16. stoljeća Osmanlije su osvojili područje samostana koji je tada teško stradao, s iznimkom crkve koja je korištena za ukope do sredine 17. stoljeća.
Tijekom radova 2020. godine istražen je veći dio samostanske crkve te dio sakristije (voditelj Andrej Janeš, Odjel za kopnenu arheologiju – sjedište Zagreb, Služba za arheološku baštinu). Pronađen je velik broj kamenih arhitektonskih profilacija, među kojima se ističe konzola s figuralnim prikazom bradatog čovjeka u kasnogotičkom stilu. Dosad je unutar crkve istraženo 36 grobnih cjelina, među kojima se posebno ističe veći broj pojedinaca umrlih nasilnom smrću.
