Utvrda Possert smještena je u Općini Cerovlje, na brežuljkastom predjelu koji se prostire između dolina porječja Raše i Pazinskog potoka. Povijesni izvori u kojima se spominje taj posjed ili utvrda, a koji nam dopuštaju bar djelomičnu rekonstrukciju povijesnih događanja vezanih uz nju, iznimno su šturi. Prema rezultatima provedenih arheoloških istraživanja, utvrda je najvjerojatnije sagrađena sredinom 14. st., od kada datiraju i najstariji povijesni podaci o posjedu.
Od toga vremena posjed je pripadao vlasnicima utvrde Kožljak, odnosno najprije obitelji Guteneck, a potom Moyses i Barbo. Tada je podignut i prvi, manji objekt na zapadnoj strani lokaliteta, vjerojatno gospodarske namjene povezane s funkcioniranjem posjeda, koji je naknadno inkorporiran u kompleks utvrde. Utvrđeni stambeno-gospodarski sklop čije ostatke i danas prepoznajemo na terenu, a koji se sastojao od stambene zgrade (palasa) povezane s kvadratnom kulom i dvorištem, podignut je sredinom 15. stoljeća. Među sačuvanim arhitektonskim ostacima utvrde pronalazimo sve elemente karakteristične za srednjovjekovnu fortifikacijsku arhitekturu. Visoka obrambena kula, merlature, opkop, maksimalno produžavanje pristupnog puta, sve je to prisutno na Possertu u jednostavnim oblicima. Također, na arhitektonskim ostacima iščitavamo i one malobrojne strukture koje su nudile koliku-toliku dozu udobnosti u skučenom prostoru srednjovjekovne izolirane utvrde. To se odnosi na velike prozore koji su osiguravali dovoljno svjetla u stambenom dijelu kompleksa ili primjerice zahode koje pronalazimo na kuli. Utvrda je s tri strane bila branjena strmim padinama ojačanim umjetnim barijerama, dok ju je sa sjevera štitio opkop širok šest metara. Južno od stambenog dijela nalazio se prostor dvorišta s izdvojenom zgradom stražarnice. Kompleks je najvjerojatnije oštećen i napušten početkom 17. st. u vrijeme tzv. Uskočkog rata, nakon čega obitelj Barbo podiže obližnji barokni dvorac Belaj.
Fotoalbum
Zbog iznimno lošeg stanja u kojemu su se nalazili arhitektonski ostaci utvrde, Hrvatski restauratorski zavod počeo je 2007. godine projekt građevinske i konstruktivne sanacije te arheoloških istraživanja i restauriranja pokretnih arheoloških nalaza.
Od napuštanja utvrde do trenutka pokretanja projekta protekla su približno četiri stoljeća. To dugo polagano propadanje ostavilo je mnogobrojne tragove na sačuvanim arhitektonskim ostacima. Iako su se pojedini zidovi uspjeli održati gotovo do originalne visine, velik dio kompleksa bio je potpuno urušen i zapravo neprepoznatljiv na terenu. Zidovi sačuvani u elevaciji bili su prepuni oštećenja nastalih osipanjem građevinskog materijala s kruništa i oko zidnih perforacija, što je znatno ugrožavalo njihovu statiku. Sačuvani zidovi na pojedinim su mjestima zadržali i do 17 m visine, što ih je u kombinaciji s velikim oštećenjima činilo iznimno ugroženima te im je prijetilo gotovo neizbježno urušavanje. Tijekom građevinske i konstruktivne sanacije ostataka konzervirani su svi u elevaciji sačuvani i arheološkim istraživanjima otkriveni segmenti kompleksa. U obnovi je primijenjeno načelo konzerviranja zatečenog stanja uz restauraciju dijelova nužnih za stabilizaciju očuvanih arhitektonskih struktura te elemenata koji su nudili dovoljno podataka za vjernu rekonstrukciju. U posljednjoj godini projekta postavljene su konstrukcije koje posjetiteljima omogućavaju upoznavanje objekta kretanjem današnjim hodnim razinama, ali i pristupom višim dijelovima sačuvanih zidova utvrde. Takav način interakcije sa spomenikom pruža jasniji uvid u njegove strukture te mogućnost upoznavanja kulturnog krajolika kojemu utvrda pripada.
Važan segment projekta bila su i arheološka istraživanja. Upravo zahvaljujući njima, uvelike su promijenjeni zaključci o nastanku i razvoju toga stambeno-obrambenog sklopa te su otkriveni veliki dijelovi kompleksa koji prije pokretanja projekta nisu bili vidljivi. Osim toga, arheološki artefakti poput ulomaka keramičkog posuđa, staklenih posuda, metalnih dijelova različitih alatki i oružja te dijelovi kaljevih peći otkrivaju način funkcioniranja utvrde te svjedoče o svakodnevici njezinih stanovnika. Dio pronađenih predmeta proizvodio se u lokalnim radionicama, dok su luksuzniji predmeti, poput glaziranog ili staklenog posuđa, importirani uglavnom s područja Mletačke Republike.
Projekt građevinske i konstruktivne sanacije te arheoloških istraživanja provodio je Odjel za kopnenu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda u Juršićima, a restauriranje pokretnih nalaza izvedeno je na Odjelu za restauriranje arheoloških nalaza u Zagrebu. Projekt je financiran sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Istarske županije.
Possert je prva cjelovito sanirana i prezentirana srednjovjekovna utvrda u Istri te ujedno prvi cjelovito istraženi arheološki lokalitet tog tipa na istarskom području. Time su ostvareni osnovni uvjeti za kulturno-turističku ponudu toga turistički relativno slabo razvijenog dijela istarskog poluotoka, koji je izrazito bogat spomeničkom baštinom, čija se obnova nastavlja projektom istraživanja i sanacije obližnje utvrde u Pazu.