Hrvatski restauratorski zavod i župa sv. Blaža u Zagrebu pozivaju Vas na predstavljanje obnovljenog oltara sv. Roka u četvrtak, 17. prosinca 2015. u 11,00 sati u kapelu sv. Roka, Rokov perivoj, Zagreb. Povod restauracije je 100. godišnjica župe sv. Blaža i 260. godina od prvog postavljanja oltara sv. Roka u kapeli na Rokovom perivoju.
Rokov perivoj, brežuljak u samom središtu Zagreba, bio je kroz povijest mjesto kulturne i vjerske razmjene. Ova jedinstvena gradska cjelina, nekada zvana Penezna gorica, u srednjem vijeku te u 17. i 18. stoljeću bila je pod upravom Gradeca, a danas je rezidencijalna četvrt, svjedočanstvo zagrebačke moderne.
Kapelu sv. Roka podigli su 1647. godine građani Gradeca kao zavjet protiv kuge. Prema predaji svi staleži sudjelovali su u gradnji, „gospoda senatori i građani obrtnici… svojim rukama su lomili građevno kamenje, što ga dovažahu iz Vrapča ili Gračana, te bi to kamenje slagali i crkvu dizali“. (R. Horvat, Prošlost grada Zagreba, Zagreb, 1942.)
Kapelu je posvetio 1682. godine zagrebački biskup Matija Borković o čemu svjedoči natpis na drvenoj ploči postavljenoj u brodu kapele. U velikom potresu 1880. godine kapela je stradala te su uništeni postojeći bočni oltari sv. Antuna i sv. Rozalije, darovi zagrebačkih udovica. Uredbom grada postojeće groblje na kojem su bili sahranjeni ugledni građani, a prostiralo se uz kapelu, premješteno je na novoizgrađeni Mirogoj. U 20. stoljeću kapela je dobila status zaštićenog kulturnog dobra.
U sklopu restauratorskih istraživanja na polikromiji, otkriven je natpis na predeli oltara koji ga povezuje s crkvom sv. Marka na Gornjem gradu i cehom krojača u vrijeme prije radikalne obnove Schmidt-Bolléa:
L[IBER]AE: R[EGIA]AE CI[VI]T[A]TIS ANNO 1755. ZAGRABIENS[IS]/ HANC ARAM IN HONOREM SANCTISSIMAE/ TRINITATIS SANCTI IOANNIS BAPTISTAE/ AC EVANGELISTAE CONFRATERNITAS CEHE SAR/ TORUM FIERI FECIT (Slobodnoga i kraljevskoga grada Zagreba godine 1755. - Ovaj oltar u čast Presvetog Trojstva, Sv. Ivana Krstitelja i Evanđelista dao je izraditi ceh krojača.)
Fotoalbum
Kanonske vizitacije provedene tijekom 18. stoljeća potvrdile su da se oltar izvorno nalazio u crkvi sv. Marka na Gornjem Gradu kao nasljednik ranijeg oltara ceha krojača. Tijekom 17. i 18. stoljeća u crkvi sv. Marka nalazilo se trinaest oltara koje su podizali i brigu o njima vodili gradski cehovi. O bogatstvu ceha ovisila je kvaliteta kiparske izrade i polikromije oltara, a ceh krojača bio je jedan od najbogatijih. Upravo koloritno razmahani i prekićeni barokni oltari bili su poticaj biskupu Strossmayeru da pokrene restauraciju u skladu s klasicističkim ukusom. Oltari su „parodija na službu Božiju“ piše Strossmayer i angažira bečke arhitekte Friedricha von Schmidta i Hermana Bolléa da crkvu obnove u skladu s vremenom.
Cehovski oltari tada su uklonjeni iz crkve sv. Marka. Dio skulptura danas se nalazi u Muzeju grada Zagreba, a jedini u cijelosti sačuvan oltar Obraćenja sv. Pavla smješten je u Hrvatskome povijesnom muzeju.
Nakon potresa 1880. godine oltar Presvetog Trojstva, sv. Ivana Krstitelja i Evanđelista postavljen je u kapelu sv. Roka pri čemu je rekomponiran za novu funkciju i promijenjen je titular.
Prilikom prvog restauratorskog pregleda ustanovljeno je značajno oštećenje desne strane oltara nastalo u požaru '70-tih godina 20. stoljeća. Sanacija tih oštećenja bila je poticaj za restauratorske radove. Bez obzira na nestručnu sanaciju opožarenog dijela, oltar statički nije bio ugrožen. Nove informacije s predele oltara bile su ključne prilikom donošenja odluke o opsegu i vrsti restauratorskog zahvata. Nakon odstranjivanja dva sloja uljnog preslika zatečena kvaliteta izvorne pozlate, posrebrenja i lazura pokazala se djelom vrhunskog polikromatora. Arhitektonski dijelovi oltara koje uobičajeno nalazimo samo obojenima, na oltaru sv. Roka su pozlaćeni i posrebreni, te lazurirani.
Stolarska i kiparska sanacija drvene konstrukcije i ukrasne rezbarije retabla izvedena je in situ. Injektiranjem smola učvršćeni su, a time i sačuvani svi nagoreni i pougljenjeni dijelovi. Elementi koji su nedostajali izrezbareni su u lipovom drvetu i montirani na oltar. S obzirom da je skulptura sv. Roka djelo majstora 19. stoljeća u niši retabla zadržan je pejzaž iz istog vremena.
Oltar sv. Roka drugi je, djelomično sačuvan, oltar iz crkve sv. Marka otkrićem kojeg se nakon opsežnih restauratorskih zahvata vratio značajni dio kulturne povijesti grada Zagreba kao svjedočanstvo umjetničke proizvodnje 17. i 18. stoljeća i pučke pobožnost građana Gradeca.
Kroz program Restauratori u zajednici tijekom konzervatorsko-restauratorskih radova u kapeli HRZ je organizirao predavanja i radionice na temu radova na oltaru sv. Roka, za Katolički bogoslovni fakultet i Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, osnovne škole, dječje vrtiće i lokalno stanovništvo.