O tečaju
Prvi ICCROM-ov međunarodni tečaj konzerviranja-restauriranja kamena organiziran je 1976. godine. Tečajevi se održavaju svake druge godine u ICCROM-ovom sjedištu u Rimu, a u prosjeku traju 11 tjedana. Broj sudionika ograničen je na najviše 20 osoba, a pravo prijave imaju arheolozi, arhitekti, konzervatori-restauratori, inženjeri i drugi profesionalci iz cijeloga svijeta koji se aktivno bave konzerviranjem/restauriranjem kamena. Pri odabiru kandidata prednost imaju stručnjaci s najmanje pet godina radnog iskustva u zaštiti kulturne baštine i zaposleni su javnim ili obrazovnim ustanovama. Nastava u vidu teoretskih predavanja i praktičnog rada podijeljena je u šest modula te obrađuje sljedeće teme vezane uz konzerviranje-restauriranje kamena:
- Teorija i principi konzerviranja-restauriranja,
- Znanost i tehnologija materijala kao alati za identifikaciju, analizu i planiranje konzervatorskih zahvata,
- Mehanizmi propadanja kamena,
- Dijagnostičke tehnike za identifikaciju uzroka i posljedica promatranih uvjeta,
- Metodologija procjene stanja,
- Razvijanje konzervatorsko-restauratorske strategije za hitne i dugoročne postupke, uključujući prevenciju, održavanje i restauratorski zahvat,
- Upravljanje projektima konzerviranja-restauriranja kamena i prednosti rada u multidisciplinarnim timovima.
Prijava
Sredinom 2012. godine na ICCROM-ovim mrežnim stranicama objavljen je poziv za prijavu na 18. izdanje tečaja. Prijava, koju ovjerava ravnatelj institucije u kojoj je pristupnik zaposlen, sastoji se od pristupnog obrasca (s podacima o obrazovanju i usavršavanju, restauratorskim projektima, stupnju poznavanja stranih jezika i bibliografijom), životopisa i motivacijskog pisma. Prijava se piše na engleskom jeziku.
Fotoalbum 1/2
Priprema za tečaj i iskustvo traženja stipendije
Krajem listopada 2012. obaviještena sam da sam primljena na tečaj. Među stotinjak prijava odabrani su i predstavnici Argentine, Australije, Austrije, Kube, Etiopije, Filipina, Grčke, Indije, Irana, Kenije, Maldiva, Malte, Meksika, Portugala, Srbije, Slovenije, Španjolske i Sjedinjenih Američkih Država. Pred odlazak u Rim potrebno je bilo dostaviti liječničku potvrdu o zdravstvenom stanju kandidata, potvrdu o poznavanju engleskog jezika, pronaći smještaj te osigurati financijska sredstava za put, smještaj, boravak i kotizaciju.
Organizatori tečaja na mrežnim su stranicama postavili potrebne materijale za olakšanu pripremu polaznika: od literature za tečaj, informacija za orijentaciju i boravak u Rimu, biografije profesora i kolega participanata do pravila ponašanja u ICCROM-ovoj zgradi. Usporedno, sudionicima su cijelo vrijeme bili na raspolgi na rasplogaganju icipanata izacijuaganju koordinatori programa za dodatne informacije i pomoć oko pronalaska smještaja.
Očekivano, osiguravanje financijskih sredstava bio je najzahtjevniji zadatak. S obzirom da ovaj program usavršavanja nije odobren na natječaju Ministarstva kulture, odlučila sam potražiti druge izvore financiranja. Programi Agencije za mobilnost za cjeloživotno obrazovanje namijenjeni strukovnom obrazovanju i osposobljavanju odgovarali su ovom tipu usavršavanja, međutim za takve vrste stipendija potrebno je ispuniti prijavu najmanje 6 do 12 mjeseci prije početka samog usavršavanja. Nažalost, tada još nisam ni znala da ću se odlučiti na takav korak, međutim, svim kolegama preporučila bih Agenciju za mobilnost za osiguravanje sredstava za slične programe usavršavanja.
Zatim sam zamolbu za donacijom sa životopisom i pozivnim pismom direktora ICCROM-a poslala na tridesetak adresa, od Ministarstava, jedinica lokalne samouprave do društveno odgovornih poduzeća. No, iako sam u takav pokušaj uložila priličan napor, nisam dobila ni jedan pozitivan odgovor. U međuvremenu je Hrvatski restauratorski zavod prepoznao važnost takvog usavršavanja te osigurao sredstva za troškove tečaja i avionsku kartu, a ICCROM, koji je nudio ograničen broj stipendija, odobrio mi je potpuno pokriće troškova za najam stana i boravak u Rimu za cjelokupno razdoblje.
Predavanja
Prvi tjedan tečaja prošao je u općem upoznavanju i orijentaciji. Joe King (ICCROM-ov director Odjela za lokalitete), Jeanne Marie Teutonico (pomoćnica ravnatelja Getty Conservation Instituta) te ICCROM-ovi i GCI-ovi koordinatori tečaja, Simon Warrack i Benjamin Marcus, osobe pod čijim smo vodstvom proveli iduća tri mjeseca, upoznali su nas s radom i organizacijom institucije i ICCROM-ovim zaposlenicima. Obišli smo veliki laboratorij i izuzetno bogatu knjižnicu. ICCROM, institucija čiji je geslo „conserving culture, promoting diversity“ uistinu tako i funkcionira: zaposlenici dolaze sa svih strana svijeta, jako su komunikativni i ljubazni, tako da smo se od prvog dana osjećali kao kod kuće.
Prva predavanja posvećena su povijesti i teoriji restauracije te rimskoj arhitekturi. Dio predavanja održan je na terenu u centru Rima. U drugom tjednu svaki je sudionik tečaja trebao kraćim izlaganjem predstaviti svoju državu, instituciju te konzervatorsko-restauratorske programe na kojima je radio. Naglasak je, naravno, bio na vrstama kamena i uzrocima propadanja. Različiti klimatski uvjeti, različite vrste kamena i različite konzervatorske prakse od Meksika do Australije bili su zanimljiva podloga za diskusiju i razmjenu iskustava. Prvu seriju predavanja održao je Giacomo Chiari (GCI Chief Scientist) o poroznim materijalima i konzerviranju-restauriranju kamena. Predstavio je svojstva kamena (s naglaskom na otvorenu poroznost materijala) te dao opsežan uvod u temeljne načine degradacije kamena i konzervatorsko-restauratorske zahvate. Veliki dio predavanja temeljio se na knjizi G. Toraccea Lectures on Materials Science for Architectural Conservation, čija je dostupna i mrežna verzija na stranicama GCI-a. Dio predavanja odvio se u laboratoriju gdje smo imali priliku izvesti nekoliko jednostavnih testova mjerenja apsorpcije vode na različitim uzorcima (poput metoda potpune imerzije, mjerenja pomoću spužve, mjerenja pomoću Karstenovog cilindra) s ciljem razumijevanja fizikalnih svojstava različitih vrsta kamena.
Fotoalbum 2/2
Naredni tjedan bio je posvećen geologiji i mineralogiji kamena te prepoznavanju njegovih vrsta. Simon Warrack nas je još jednom proveo po središtu Rima te nam otkrio kako je ono odličan laboratorij za vježbanje vizualne identifikacije kamena. Jednostavnije analize determinacije kamena (klorovodičnom kiselinom, promatranjem pod ručnom lupom) provedene su u ICCROM-ovom laboratoriju, dok nas je geolog Graham Lott uveo u složenije laboratorijske i dijagnostičke metode koje uključuju izradu poprečnog mikropresjeka kamena i promatranje uzorka pod SEM mikroskopom.
Odmor od laboratorija i predavaonice sudionici su doživjeli u ateljeu kipara Peter Rockwella gdje su imali priliku isprobati tradicionalne klesarske tehnike i alate na raznim vrstama kamena (mramor, tuf, vapnenac, traventin). Peter Rockkwell ima dugogodišnje iskustvo u istraživanju rimskog kiparstva i rimskih klesarskih tehnika, te je na tu temu objavio niz knjiga i članaka, a i autor je digitalnog arhiva i mrežnih stranica The Art of Making in Antiquity, Stoneworking in the Roman World.
Španjolski dvojac Ana Almagro Vidal i Rand Eppich uputio nas je u principe, suvremene alate i tehnike dokumentacije kulturne baštine. Predstavili su nam najsuvremenije načine dokumentiranja spomenika kulturne baštine (i najskuplje tehnike!), s naglaskom na rektificiranu obradu fotografije. Rektificirana fotografija podrazumijeva ispravljanje perspektivnih iskrivljenja na fotografiji, čime je moguće dobiti orto-fotografiju kulturnog dobra, koja nadalje može biti izvrsna podloga za izradu precizne tehničke dokumentacije. Ritam predavanja bio je vrlo intenzivan, prošli smo obuku rada s jednim od softvera za rektifikaciju fotografije, a stečene smo vještine sljedeći dan primijenili na terenu - na Nekatoličkom groblju u Rimu.
Značajan dio teoretskog i praktičnog dijela nastave posvećen je vapnenim mortovima. O povijesti, svojstvima uporabe, miješanju mortova i njihovoj primjeni, te o istraživanjima i analizama vapnenih mortova, niz predavanja održali su David Ogers i John Fidler. Predavanja su popraćena radom u laboratoriju gdje su se sudionici okušali u miješanju vapnenih mortova s raznim agregatima te miješanju mortova prema određenoj vrsti kamena (uzimajući u obzir čvrstoću kamena, boju, teksturu, poroznost). Spravljeni mortovi kasnije su analizirani u laboratoriju: po sastavu, stupnju karbonizacije, čvrstoći, poroznosti i vodopropusnosti.
Izuzetno složenu seriju predavanja o vlazi, njezinim izvorima i utjecajima na kulturnu baštinu, kao i o metodama dijagnostike i kontrole, održao je Ippolito Massari. Studiju slučaja rješavanja kapilarne vlage i njezine kontrole prezentirao je i na terenu, u bazilici Sv. Klementa. Predavanja in situ održao je i Giorgio Croci - o strukturalnim problemima Palatina i recentnim rješenjima sanacije. U predavaonici je prezentirao još nekoliko primjera strukturalnih zahvata, poput onih na Domus Aurea i kosom tornju u Pisi. Konzervatorsko- restauratorske zahvate na kamenom oplošju tornja u Pisi prezentirala je Sabina Vedovello.
Problematiku štetnih topljivih soli obradile su pojedinačnim predavanjima Alison Heritage i Veronique Verges-Belmin. Izvanredno strukturirana predavanja s mnoštvom didaktičkih eksperimenata omogućila su sudionicima da bolje shvate postupak kristalizacije soli i njihovu štetnost na poroznim materijalima. Mogući postupci desalinizacije kamena i kamenih struktura također su obrađeni, a posebna pažnja je posvećena desalinizaciji pomoću obloga. U tom modulu predavanja, predavačice su skrenule pažnju na potrebu prilagođavanja obloga veličini pora kamena kojeg tretiramo. Rezultati desalinizacije provedene na taj način mnogo su bolji; ujedno je njome moguće izbjeći potencijalnu opasnost da štetne topljive soli ne utisnemo preduboko u kamen. S obzirom da je ovakva metoda odsoljavanja usavršena tek u nekoliko posljednjih godina (a prvi rezultati još nisu publicirani), većina sudionika se s ovakavim pristupom desalinizaciji susrela po prvi puta. U laboratoriju smo pod vodstvom V. Verges-Belmin imali priliku isprobati različite vrste obloga na različitim vrstama kamena, nakon čega smo promatrali dubinu penetracije vode u supstrat kamena, ali i ponašanje obloga tijekom sušenja.
Niz predavanja o biokolonizaciji i biodetoraciji, mogućim analizama i metodama kontrole i čišćenja vegetacije te procjeni uspješnosti postupka održale su talijanske znanstvenice Giulia Caneva i Ornella Salvadori. Ova sesija predavanja bila je izuzetno opširna, predavačice su upozirile na ekološku osviještenost prilikom odabira i korištenja biocida, te su ujedno i prezentirale nove eksperimentalne tehnike čišćenja koje u potpunosti isključuju upotrebu biocida. Ova su predavanja, više od svih ostalih, potakla sudionike na diskusiju u kojoj se postavilo pitanje potrebe čišćenja kamena od vegetacije u određenim uvjetima (npr. u slučaju da nemamo osigurana sredstva za kontinuirano čišćenje, u tropskim klimama itd.).
Guy Devreux, konzervator-restaurator kamena u Vatikanskome muzeju održao je predavanja o različitim tehnikama podizanja, zaštite i transporta kamenih predmeta i skulptura. Zasebno predavanje bilo je posvećeno strukturalnim intervencijama na skulpturama kojima je prezentirao i ilustrirao nova rješenja za postavljanje trnova u skulpturu uz minimalno dodavanje veziva koja su razvijena u Vatican Museum Studiju. Guy nas je proveo kroz restauratorsku radionicu Vatikana i upoznao s tekućim projektima. Projekt konzervacije-restauracije Berninijeve kolonade na Trgu sv. Petra jedan je od važnijih aktualnih programa njihove radionice. Tom prilikom posjetili smo i radnu skelu na kolonadi gdje smo upoznati s metodologijom i materijalima kojima se radionica Vatikanskog muzeja koristi.
Američki znanstvenik i autor knjige Alkosilani i konzervacija kamena, George Wheeler održao je predavanja o konsolidantima i njihovoj primjeni na kamenu. naglasak je bio na konsolidantima na bazi alkosilana (etil silikat) i njihovoj kompatibilnosti s različitim vrstama kamena. George je istaknuo, što je pokrepljeno i rezultatima najnovijih znanstvenih istraživanja, da je etil silikat izvrstan konsolidant za pješčenjake i granit, dok je u slučaju vapnenaca i mramora dobar tek za konsolidaciju granularne dezintegracije (površinsku konsolidaciju). David Ogers obradio je konsolidante na bazi vapna i nano-vapno kao konsolidant nove generacije, ukazavši na sve mitove i nedostatke, ali i prednosti u konsolidaciji kamena. Nažalost, ovoj u seriji predavanja jako malo pažnje posvećeno je konsolidantima kao što su barij- hidroksid i amonij oksalat. Njemački sveučilišni profesor Gottfried Hauf pozabavio se praktičnim pitanjima aplikacije konsolidanta (metodama aplikacije), ali i pitanju njihove trajnosti i mogućnosti novog nanošenja na kamen. U istoj seriji predavanja obrađeni su i vodeni repelenti i potencijalne opasnosti njihovog korištenja na kamenu.
José Delgado Rodrgues, portugalski znanstvenik i eminentni stručnjak za granit u vrlo kratkom vremenu izložio je petrografsku strukturu granita, najčešće mitove vezane uz tu vrstu kamena i njegovu trajnost, te predstavio nekoliko primjera konzervacije-restauracije granitnih struktura i njihove konsolidacije.
Za kraj, Gettijev koordinator Benjamin Marcus, održao je kratko, ali zanimljivo predavanje o koraljnom kamenu i mogućim restauratorskim zahvatima na toj vrsti kamena.
Stručna ekskurzija
Tijekom sedmog tjedna boravka u ICCROM-ovom centru uslijedilo je stručno putovanje od Firence do Pise, tijekom koje su također održana brojna predavanja, a sudionici su se i okušali u radu u privatnoj restauratorskoj radionici u Parmi. U Firenci je dan počeo posjetom Opificiu delle Pietre Dure, nastavio se šetnjom kroz Muzej Akademije, a završio degustacijom firentinskog bifteka. Slijedio je posjet Pisi, gdje smo se imali priliku popeti na radnu skelu postavljenu na oplošje katedrale te s restauratorom Antonom Sutterom razgovarati o recentnim konzervatorsko-restauratorskim zahvatima. Potom smo posjetili kamenolom u Carrari gdje smo vidjeli proces eksploatacije mramora, a zatim i njegovu obradu u jednoj od najstarijih i najpoznatijih klesarskih radionica. Restaurator Stefano Volta uputio nas je u metodologiju konzervatorsko-restauratorskih zahvata u unutrašnjosti krstionice u Parmi, kao i u zahvate na zvoniku katedrale. Praktični dio predavanja Stefano je održao u svojoj radionici gdje smo se tijekom dva dana okušali u tradicionalnim tehnikama lijepljenja i spajanja kamena.
S konzervatorsko-restauratorskim projektima u Veneciji upoznao nas je restaurator Paolo Pagnin. Kontroverzni projekt čišćenja prokurativa Trga sv. Marka vršen u nekoliko faza s različitim intenzitetom čišćenja kamena u svakoj pojedinoj fazi, potakao je sudionike na diskusiju. Rasprava o potrebi čišćenja kamena i stupnjevima čišćenja potrajala je dugo u noć, a nije je poremetila ni acqua-alta koja nas je tog dana zadesila u Veneciji.
Rad na terenu
Stečena znanja sudionici su imali priliku primijeniti i na terenu. Praktični dio tečaja održan je u suradnji s Nekatoličkim grobljem u Rimu. Sudionici su podijeljeni u šest grupa, ovisno o struci i iskustvu. Zadatak svake grupe bio je u roku od dva tjedna konzervirati i dokumentirati po jedan nadgrobni spomenik (s naglaskom na minimalnu konzervaciju). Zahvati su uključili uklanjanje biokolonizacije s površine kamena, stabilizaciju statički problematičnih dijelova, fugiranje i zapunjavanje oštećenja. Rad na terenu bio je posebice zanimljiv sudionicima koji do tada nisu imali praktičnog iskustva u konzerviranju-restauriranju kamena. Oni s više iskustva su pak imali priliku isprobati materijale i metode s kojima do tada nisu radili. Nedostatak rada na terenu je što, unatoč jakoj teorijskoj podlozi tečaja, nije dovoljno popraćen prirodoznanstvenim istraživanjima. Time je još jednom potvrđen jaz između teorije i prakse koji je, kao što su se sudionici složili, prisutan u svim zemljama, i na kojemu se u budućnosti treba raditi, što je jedan od izazova modrenog doba konzervacije-restauracije.
Zaključak
Tijekom intenzivnog, tromjesečnog međunarodnog tečaja konzerviranja-restauriranja kamena (SC13) u Rimu, sudionici su imali priliku steći nova saznanja o materijalima i metodama konzerviranja-restauriranja kamena, upoznati renomirane profesore, znanstvenike i kolege te živjeti i raditi u međunarodnom okruženju. Upravo je ovo potonje većina polaznika istakla kao najveću prednost i vrijednost tečaja.
Osobno, kao konzervator-restaurator kamena s iskustvom, većinu stručnih i praktičnih vještina koje su obrađene tijekom tečaja već sam bila stekla. Predavanja sam iskoristila kao mogućnost da utvrdim, produbim i sistematiziram postojeće znanje. Proces učenja, rada i diskusije s kolegama rezultirao je da prilikom rada na umjetninama postanem osvještenija i opreznija. Pri tom ne mislim samo na konzervaciju i očuvanje kulturnog dobra i njegovog integriteta, već i na očuvanje okoliša i zdravlja restauratora. Cilj usavršavanja ujedno je bio osposobiti i osvijestiti konzervatore-restauratore da očuvaju i zaštite umjetnine s minimalnim intervencijama, a da se zahvati pri tom izvedu što preciznije, i u slučajevima kada nemamo osiguran dostatna financijska sredstva.
Premda sam imala dobru podlogu praktičkih znanja, tijekom predavanja koja su temeljena na rezultatima recentnih znanstvenih istraživanja proširila sam svoje znanje o restauratorskim materijalima s kojima svakodnevno radim te se upoznala s mnoštvom nove literature. Tečaj, osim što mi je pružio željenu širinu, priliku za upoznavanje kolega, nadogradnju znanja i nova iskustva, ujedno je pružio mogućnost za ocjenu sebe i svojih stručnih znanja u odnosu na kolege iz drugih zemalja. S ponosom mogu reći da metodologija rada koja se primjenjuje u Hrvatskom restauratorskom zavodu slijedi visoke standarde konzerviranja-restauriranja, a ujedno bih i istaknula važnost kontinuiranog stručnog usavršavanja i obrazovanja djelatnika kako bi se ta kvaliteta održala i unaprijedila.