Djelatnica Hrvatskog restauratorskog zavoda, Majda Begić Jarić, konzervatorica-restauratorica specijalizirana za arhivsku i knjižničnu građu te umjetnine na papiru provela je mjesec dana u Opificiu delle Pietre Dure u Firenci, uz financijsku potporu Agencije za mobilnost i programe Europske unije putem programa Leonardo da Vinci Mobilnost – Osobe na tržištu rada (PLM) u okviru Programa za cjeloživotno učenje.
U sklopu stažiranja u renomiranom talijanskom institutu za restauriranje umjetnina djelatnica je stekla specifična stručna znanja i praktične vještine koje će primjenjivati u daljnjem radu u Zavodu te je uspostavila je važne kontakte za buduću suradnju.
Majda Begić Jarić, konzervatorica-restauratorica specijalizirana za arhivsku i knjižničnu građu te umjetnine na papiru, zaposlena u Odjelu za tekstil, papir i kožu Hrvatskoga restauratorskog zavoda, u razdoblju od 3. do 28. 6.2013. imala je priliku stažirati u Radionici za papir i pergamenu u Opificio delle Pietre Dure (OPD) u Firenci. Mentorica Letizia Montalbano, voditeljica Odjela za restauriranje pergamene i papira, nakon predstavljanja radnog prostora i zaposlenika upoznala je sudionicu programa mobilnosti iz Hrvatske s načinom rada i vođenja dokumentacije u Opificiu koji je uključio: izradu i čuvanje fotodokumentacije zatečenog stanja umjetnine (UV snimci, c/b fotografija, IC snimci, snimci pod kosim svijetlom). Kolegici je potom dodijeljena umjetnina kako bi na njoj provela potpuni konzervatorsko-restauratorski zahvat. Riječ je o crtežu Portret muškarca, nepoznatog autora iz 18. stoljeća, dimenzija 29,8 x 25,2 cm, koji se čuva u galeriji Palatina u Palazzo Pitti, Firenca. Crtež pastelom na plavom papirnom nositelju podlijepljen je platnom te pričvršćen na drveni podokvir.
Crtež je zatečen u jako lošem stanju. Površina bila je prekrivena brojnim malenim osušenim kapljama uljane boje (vidljivo na UV snimci) i pokojom većom u lijevom dijelu slike. Također, debeli sloj prašine otežavao je čitljivost prikaza. Nekoliko manjih nabora papirnog nositelja nalazilo se u donjem lijevom i desnom uglu, kao i manja perforacija. U donjoj polovici crteža te u zoni lica zatečeno je više manjih oštećenja bojanog sloja. U gornjem desnom uglu nalazile su se dvije etikete od papira (različite datacije) koje su zalijepljene izravno na bojani sloj. Poleđina platna kojim je crtež bio podlijepljen bila je prekrivena paučinom, prašinom i pijeskom.
Radovi su započeli izradom dokumentacije zatečenog stanja umjetnine i prijedlogom potrebnih radova. Da se izravan kontakt površine crteža pastelom i radne plohe svede na minimum prilikom rada na umjetnini s poleđine, napravljen je pomoćni podokvir od poliuretanske pjene (kapafiksa), obložen japanskim papirom. Ovako pripremljeni podokvir nešto manjih dimenzija otvora služio je za pridržavanje umjetnine. Mikro-usisavačem s poleđine je odstranjena nečistoća. Odvajanje papirnog nositelja od drvenog podokvira i konačno demontiranje čitavog crteža provedeno je također na pomoćnom podokviru. Nanošenjem otopine destilirane vode i etilnog alkohola u omjeru 1:1 na zalijepljene dijelove papirnog nositelja izbjeglo se stvaranje mrlja na papirnom nositelju, a ujedno je uspješno aktivirano ljepilo, te se papir mogao odvojiti od drvenog podokvira.
Fotoalbum
Na novu radnu podlogu pripremljenu od netkanog tekstila licem prema dolje položena je umjetnina i vrlo je pažljivo s poleđine odstranjeno zatečeno platno. Rubovi papirnog nositelja također su vlaženi otopinom destilirane vode i etilnog alkohola u omjeru 1:1, te izravnati laganim pritiskom između dva upojna papira. Čišćenje poleđine papirnog nositelja od ostataka zatečenog ljepila izvedeno je skalpelom i mikro-usisavačem. Dvije etikete od papira koje su bile zalijepljene na lice crteža u gornjem desnom uglu prvotno su očišćene suhim postupkom, a potom su samo vidljivi natpisi fiksirani. Nakon sušenja učvrščivača aplicirana je gusta 8%-tna metil-celuloza na nekoliko minuta na površinu papira. Ovim postupkom aktivirano je ljepilo etiketa kako bi se s lakoćom odstranile. Nakon sušenja etikete su dodatno su dočišćene i izravnate.
Kemijske analize uzetih uzoraka osušene boje pokazale su da je površinska nečistoća uljana boja, tako da se površinskom čišćenju bojanog sloja pristupilo na sljedeći način: crtež okrenut licem prema gore položen je na podlogu od netkanog tekstila, a potom su zatečene kapi osušene uljane boje lokalno uklonjene skalpelom pod mikroskopom. Dočišćavanje je izvedeno suhim postupkom čišćenja pomoću vrlo tankog kista pod mikroskopom, također samo na lociranim dijelovima. Pregibi papirnog nositelja kao i nedostajući dijelovi papirnog nositelja s poleđine učvršćeni su i nadomješteni tankim japanskim papirom Ino-shi. Pritom je korišteno vezivo od otopine 7%-tnog Klucela G u etilnom alkoholu i 4%-tne metil-celuloze u omjeru 3:1. Zapune nedostajućih dijelove papirnog nositelja rekonstruirane su debljim japanskim papirom Kozu-shi. Japanski papir prethodno je toniran akrilnim bojama.
Završni retuš izveden je u dvije razine. Podlaganje je izvedeno je akvarelnim bojama dok je druga faza retuša izvedena prahom pastela razrijeđenog u etilnom alkoholu. Takav završni retuš odabran je jer je najsličniji strukturi i svojstvima izvorne tehnike. Umjetnina je stavljena u paspartu okvir od beskiselinskog kartona.
Osim konzervatorsko-restauratorskih radova na dodijeljenoj umjetnini, Majda Begić Jarić imala je priliku sudjelovati na poslovima iz redovnog programa Radionice za pergamenu i papir OPD-a. Jedan od takvih poslova bio je cjelokupni konzervatorsko-restauratorski postupak na japanskim crtežima temperom na papiru iz 18. stoljeća. Nakon demontiranja crteža s drvenog podokvira, bojeni sloj podlijepljen je pomoću celulozne vate i 2%-tne metil-celuloze. Nakon zaštite bojenog sloja, započelo je izvođenje radova s poleđine crteža. Sloj papira na koji je crtež bio podlijepljen odstranjen je laganim vlaženjem otopinom destilirane vode i etilnog alkohola u omjeru 1:1. Dok je crtež još bio vlažan, s poleđine je uklonjen ostatak zatečenog ljepila i potom zalijepljen novi japanski papir pomoću škrobnog veziva. Tada je skinuta zaštita s lica umjetnine. Ovako pripremljena umjetnina ostavljena je da se suši pokrivena kako ne bi došlo do naglog isparavanja vlage. Na nedostajućim dijelovima izvornog papirnog nositelja, izvedena je rekonstrukcija novim japanskim papirom odgovarajuće boje i gramature koji je toniran 3%-tnom metil-celulozom u kojoj je otopljena akrilna boja željenog tona. Zatim je pripremljena drvena radna površina za dubliranje crteža. Na nove platnene nositelje zalijepljeni su deblji japanski papiri. Premazani škrobnim ljepilom, na njih se polažu prethodno lagano navlaženi crteži te uz pritisak ravnaju. Ovako podlijepljeni pasteli ostavljeni su da se osuše kako bi se na rekonstruirane zone mogao izvesti završni retuš akvarelom. Crteži su zatim skinuti s radne podloge i ponovno stavljeni u drvene podokvire.
