Jelena Zagora
Izvorni znanstveni rad
DOI: https://doi.org/10.17018/portal.2023.10
Puni tekst: PDF
Str.: 177–196
Sažetak
Osmišljena i prvi put primijenjena sredinom 19. stoljeća u Amsterdamu, nizozemska metoda dubliranja slika na platnu širila se svijetom razmjenom između restauratora sve do kasnog 20. stoljeća. Premda su opseg i putovi širenja metode još uvijek predmet proučavanja, prema istraživanju autorice, u Hrvatsku ju je 1916. godine uveo naš prvi restaurator Ferdo Goglia. U Splitu se sustavno primjenjivala u radionici Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture od 1955. godine. Uvid u digitalizirani i uređeni dio arhiva Hrvatskog restauratorskog zavoda otkriva 834 slike koje su na ovaj način tretirali stručnjaci djelatni u Zagrebu i Splitu od 1916., odnosno 1955,. do 1990-ih godina, uz naznaku znatno veće brojke. Osim velikog dijela povijesti primjene voštano-smolne smjese u Hrvatskoj, u radu se iznose i rezultati prvih kemijskih analiza voštano-smolne smjese s nekoliko slika, a autorica u tekstu iznosi i osobna zapažanja o fizičkom stanju umjetnina tretiranih opisanom metodom.
