Martina Ožanić, Ksenija Škarić
Izvorni znanstveni rad
DOI: https://doi.org/10.17018/portal.2023.6
Puni tekst: PDF
Str.: 101–121
Sažetak
U tekstu je obrađena povijest izgradnje i uređenja župne crkve sv. Josipa u Lipovljanima, koja je prvi put analizirana i valorizirana kroz prizmu arhivskih izvora i konzervatorsko-restauratorskih istraživanja. Lipovljani su bili u sastavu Gradiške pukovnije Vojne krajine, a župa pod patronatom Marije Terezije, stoga je i oblikovanje unutrašnjosti i pročelja nove zidane crkve, građene 1771. – 1772. godine, u skladu s tipskim planovima i rješenjima (Kirchennormpläne) kakva se postoje diljem Vojne krajine, ali i Habsburške Monarhije. Izborom materijala ističe se glavni oltar, koji je zidan, što je vrlo rijetka pojava u umjetnosti kontinentalne Hrvatske 18. stoljeća. Konzervatorsko-restauratorskim radovima otkrivena je prvobitna polikromacija drvenih skulptura, polirana bijela, tehnika naročito omiljena u Beču i Bavarskoj tijekom 18. stoljeća, s vrhuncem u doba rokokoa. Podjednako su zanimljive reinterpretacije u kasnijim obnovama oltara, prilagođene kontekstu i lokalnim očekivanjima.
