Davor Gazde, Hrvatski restauratorski zavod, Restauratorski odjel Split
Prethodno priopćenje / Preliminary communication
DOI: https://doi.org/10.17018/portal.2020.3
Puni tekst: PDF
Str.: 45–60
Sažetak
U ovom radu donose se nove hipoteze o izvornom smještaju sakristijskog ormara iz samostana Sv. Križa na Čiovu. U uvodnom dijelu govori se o samostanu i crkvi Sv. Križa, posebno o drvenom inventaru iz 15. stoljeća. Donosi se kratak pregled povijesti intarzije te se navode neki od brojnih komparativnih primjera iz Italije. Nakon detaljnog pregleda sakristije i ormara, zaključeno je da su ormaru mijenjane dimenzije te da se ne nalazi na izvornom mjestu. Povijesno-umjetnička i tehnička analiza potvrdila je pretpostavku, koja je već postojala u stručnim krugovima, da su isti majstori izradili navedeni ormar i mnogo poznatiji sakristijski ormar iz trogirske katedrale. Poznato nam je, iz opisa katedrale trogirskoga biskupa Didaka Manole 1756. godine, da su autori sakristijskog ormara iz katedrale Grgur Vidov i nepoznati venecijanski drvorezbar, a naručen je 1457. godine. U Manolinu opisu trogirske katedrale stoji da se uz južni zid sakristije nalazi još jedan ormar, izrađen 1457. godine, koji je u međuvremenu nestao. Daljnja istraživanja navodila su nas na zaključak da su dva ormara zapravo dio cjeline koja je izvorno stajala u sakristiji trogirske katedrale. Prema hipotezi koja se obrazlaže u ovom radu, taj ormar za koji se pretpostavljalo da nije sačuvan, danas je u sakristiji samostana Sv. Križa na Čiovu. Možemo zaključiti da se premještaj ormara dogodio između Manolina opisa trogirske katedrale iz 1756. i Eitelbergerova opisa iz 1859. godine.
