Petar Puhmajer, Hrvatski restauratorski zavod, Odsjek za konzervatorsku dokumentaciju nepokretne baštine
Bernarda Ratančić, Hrvatski restauratorski zavod, Odsjek za konzervatorsku dokumentaciju nepokretne baštine
Pregledni rad
https://doi.org/10.17018/portal.2019.6
Puni tekst: hrvatski, engleski sažetak, PDF
Str.: 113–129
Sažetak
Banski dvori izvorno su podrazumijevali građevinu na južnom dijelu zapadne strane Trga sv. Marka u Zagrebu. Na njezinu se mjestu u 17. stoljeću nalazila kuća Petra Zrinskog, koju je nakon 1766. znatno dogradio grof Petar Troilo Sermage, uspostavivši reprezentativnu baroknu palaču. Daljnje obnove uslijedile su početkom 19. stoljeća, kad je palača uređena za bana Ignjata Gyulaya, čime je poprimila današnji izgled i naziv Banski dvori. Pripojenjem susjedne, sjeverne palače Rauch, za bana Franje Vlašića (1832. – 1836.), sklop je dvostruko povećan te je od tada u jedinstvenoj funkciji stalnog sjedišta banske vlasti. U vrijeme bana Ivana Mažuranića izvodi se veća obnova s dogradnjom sjeverozapadnog dijela za Vladine urede i uređenjem banskog stana u južnom dijelu 1875. – 1882., a sklop se adaptira i u više navrata tijekom 20. stoljeća. Građevinski slojevito zdanje doživjelo je najveće promjene upravo u vrijeme nekih istaknutih protagonista političkoga života Hrvatske, a upravo zato je u svim zahvatima i modernizaciji zadržalo svoj reprezentativni karakter.
Ključne riječi:
arhitektura, Zagreb, Banski dvori, 17. stoljeće, 18. stoljeće, 19. stoljeće, barokna arhitektura, arhitektura klasicizma, građevni razvoj
