Jadranka Baković
Izvorni znanstveni rad
https://doi.org/10.17018/portal.2017.3
Puni tekst: hrvatski, engleski sažetak, PDF
Str.: 43–72
Sažetak
Unatoč nesretnoj činjenici da umjetnine u ruke restauratora često dolaze teško oštećene, zahvaljujući bogatoj ostavštini naših vrijednih i prosvijetljenih predaka, imamo mogućnost i povlasticu bolje upoznati autore velikih djela ne samo hrvatske nego i svjetske kulturne baštine. Jedan od takvih je i Vittore Carpaccio, veliki slikar talijanske renesanse koji je cijeloga života imao nadahnuće za stvaranje remek-djela u kojima postiže najveće umjetničke dosege. Njegovu veličinu prepoznao je zadarski kanonik Martin Mladošić, naručivši potkraj 15. stoljeća za zadarsku katedralu izradu poliptiha posvećenog sv. Martinu. Poruku i ljepotu toga poliptiha nisu znali prepoznati oni koji su trebali nastaviti brigu o njemu, pogotovo oni koji su djelo gotovo potpuno preslikali do početka prošloga stoljeća. Devastacija poliptiha nastavila se u poratnim godinama, nakon Drugog svjetskog rata, kad zbog njegova izlaganja velikim oscilacijama vlage i temperature tijekom premještanja iz skloništa, dolazi do gubitka većeg dijela slikanog sloja. Članak se bavi restauratorskim zahvatima obavljenima na poliptihu i pokušajima obnove vrijednosti i ljepote toga djela.
Ključne riječi:
Vittore Carpaccio, Zadar, renesansno slikarstvo, slikarska tehnika, poliptih sv. Martina, konzervatorsko-restauratorski radovi
