Cvito Fisković i glavne značajke restauriranja umjetnina u Konzervatorskom zavodu za Dalmaciju
Sandra šustić
Izvorni znanstveni rad
https://doi.org/10.17018/portal.2018.8
Puni tekst: hrvatski, engleski sažetak, PDF
Str.: 115–132
Sažetak:
Zahvaljujući djelatnosti Cvite Fiskovića (Orebić, 24. prosinca 1908.–Split, 13. srpnja 1996.), jednog od najuvaženijih hrvatskih povjesničara umjetnosti i konzervatora, mnogim je dalmatinskim umjetninama u drugoj polovici 20. stoljeća sačuvana cjelovitost, osigurano restauriranje i povijesnoumjetnička analiza. Ta tematika, iako je često o njoj pisala stručna javnost, do sada nije bila sustavno uobličena i prezentirana, poglavito u kontekstu uspostave i razvoja prve restauratorske radionice u Dalmaciji.
Analitičkom obradom arhivske građe rasvijetljene su okolnosti njezina osnivanja, napredak u radu te glavne odrednice djelovanja. Posebno se proučavaju interdisciplinarne metode rada u otkrivanju i restauriranju umjetničkih djela, poglavito dalmatinskih umjetnika. Rezultati istraživanja nedvojbeno su pokazali da je Cvito Fisković imao veoma važnu ulogu u formiranju i unapređivanju službe za zaštitu pokretnih spomenika u Hrvatskoj, pri čemu je modernizirao domete svojih preteča i proširio povijesnoumjetničke studije tretiranih umjetnina.
Ključne riječi:
Cvito Fisković, Konzervatorski zavod za Dalmaciju, restauratorska radionica u Splitu, restauriranje umjetnina, pokretni spomenici, „domaći“ majstori, interdisciplinarna suradnja