Sveti trn s krune Kristove iz benediktinskoga samostana svete Margarite u Pagu

„Esse de corona Domini“ (Biti dio krune Gospodnje) riječi su čak trojice papinskih vizitatora koji su pohodili benediktinski samostan svete Margarite u Pagu, koji čuva jednu od najdragocjenijih relikvija kršćanskoga svijeta – sveti trn s krune Kristove. „Prebogoljubni i presveti trn neizrecive krune Gospodina našega Isusa Krista“ naziv je kojim se relikvija svetoga trna naziva u prijepisu originalne Paške isprave pisane 8. svibnja 1435., pronađene u arhivi Marka Laura Ruića iz 1564. godine s ovjerom javnog bilježnika Benedika Zurovića. Isprava nam otkriva da je relikvija svetoga trna u Pag došla 1443. godine po franjevačkom svećeniku, gvardijanu zadarskoga samostana Male braće, fra Ivanu Tutniću, koji ga je iz Svete zemlje donio skrivenog u bedru, kao dar sestri Mariji, koludrici benediktinskoga samostana, na dan njezina monaškog zavjetovanja. Ispravom se određuje da se relikvija treba čuvati u crkvi sv. Margarite paških benediktinki, „u ormaru ili škrinji ili svetohraništu koje bi se imalo napraviti u spomenutoj crkvi“ na trošak paške općine. Smatra se da je tek nakon toga darovnog ugovora naručen relikvijar, pripisan zadarskom zlataru koji je uvjetno nazvan Majstorom pikside Venier.

Relikvija je štovana s najvećom pobožnošću u Pagu gotovo pet stotina godina, do uspostave komunističkih vlasti, koje dokidaju održavanje svečanih procesija održavanih svakoga 4. svibnja. Godine 2019. obnovljena je i procesija za svetim trnom na Pagu, relikvijom koju potvrđuje „Autentica“, službena potvrda Kongregacije za obrede Svete stolice, izdana 1788. godine. 

Zlatni relikvijar odaje vrsnoću izrade zadarskih zlatarskih radionica prve polovice 15. stoljeća. Stakleni cilindar u kojem se čuva relikvija trna položen je u plitko krunište stiliziranog akantusova lista koje se udvostručeno ponavlja i na njegovu vrhu. Cilindar nosi osmerostrana baza ukrašena nizom balustara rađenih na proboj. Osmerostrani piramidalni držak ukrašen je punciranim i graviranim ornamentom. Na sječenoj podlozi je akantusov list, iscrtan gravurom vrlo slobodne izvedbe. Strože je izveden ornament loze, i to punciranjem, na čijem su dnu tragovi nestalih aplikacija.

Tordirano zlatno uže kao međuelement dijeli držak od nodusa načinjenog kao arhitektonska, prošupljena kompozicija gotičkih karakteristika. Kontrafori i bifore izmjenjuju se na tom plastičnom kaštilcu izvedenom lijevanjem. Još jedan tordirani međuelement odvaja držak od staklenog cilindra koji završava minijaturnom skulpturom sv. Margarite koja gazi zmaja. Cilindrično stakleno spremište za relikviju s gornje i donje strane obuhvaća 'okov' sastavljen od nanizanih sićušnih triloba. Spojen je dvjema trakama s bravicom i ključićem. Mladoliki lik sv. Margarite, ranokršćanske mučenice koja je vjerom pobijedila zmaja, nalazi se na vrhu relikvijara. Svetica je prikazana duge kose začešljane od lica, slobodno puštene do polovice leđa, u haljini karakterističnoj za modu 15. stoljeća koja se veže ispod prsa. U desnoj ruci drži križ, dok lijevom rukom blagoslivlja. Pod nogama joj leži vrlo realistično prikazan zmaj, čiji je rep ukrašen okruglim puncama. 

Na metalnim elementima mjestimice se uočavaju slojevi oksida, sulfida, purola i sidola iz prijašnjih intervencija čišćenja. Sloj pozlate je na nekim mjestima oštećen i potrošen. Od četiri šarke koje povezuju gornji i donji dio relikvijara, a usto drže i cilindrično stakleno spremište za relikviju, jedna je zamijenjena neadekvatnim komadom žice. Uočena je nestabilnost između donje osmerostrane baze i nosača staklenog tubusa, zbog čega je umjetnina (u programu hitnih intervencija) dopremljena na Restauratorski odjel u Zadru gdje je fotografski dokumentirano zatečeno stanje. 

Umjetnina je stabilizirana po vertikali, istokarenim plastičnim elementom, s donje strane osmerostrane baze. Uslijedilo je površinsko čišćenje cjelokupne metalne površine i cilindričnog staklenog spremišta za relikviju. 

Nakon izvedenih konzervatorsko-restauratorskih radova (voditelj: Aleksandar Kotlar, Odsjek za metal,  Služba za odjele izvan Zagreba 2), relikvijar trna s Kristove krune transportiran je u samostan benediktinki sv. Margarite u Pagu. No zbog vrijednosti umjetnine i uočenih oštećenja, umjetnina je 2026. uvrštena u redoviti program zaštitnih radova Hrvatskog restauratorskog zavoda. 

U sklopu redovitog programa radova obavljena su konzervatorsko-restauratorska istraživanja i laboratorijske analize. Provedene su kemijske i fizikalne analize sastava materijala te rendgensko snimanje. Umjetnina je rastavljena i započelo se s čišćenjem metalnih dijelova. Zlatno oplošje i ukrasni elementi potopljeni su u otopinu posebno izrađenog deterdženta modificiranog pH (na 6,5) i ostavljeni uz povremeni nadzor preko noći. Tim postupkom uklonjene su blaže kemijske promjene. Deblje korozivne naslage zatim se dočišćavaju mehanički, uz poseban oprez, kako se ne bi oštetila površina. Važno je napomenuti da je relikvija svetoga trna premještena u novi relikvijar kako bi se mogle nesmetano održavati tradicionalne svetkovine Svetoga trna. 

Nakon završetka konzervatorsko-restauratorskih radova u 2027. godini, umjetnina će biti vraćena u benediktinski samostan sv. Margarite u Pagu, a relikvija svetoga trna bit će vraćena u originalni relikvijar. (AK)

1. Otok Pag, Pag, crkva i samostan sv. Margarite, relikvijar „Trn s Kristove krune“, stanje prije radova (snimka: A. Kotlar, 2025.)
2. Relikvijar „Trn s Kristove krune“, stanje prije radova (snimka: A. Kotlar, 2025.) 
3. Relikvijar „Trn s Kristove krune“, stanje tijekom radova (snimka: P. Gamulin, 2026.)
4. Relikvijar „Trn s Kristove krune“, stanje tijekom radova (snimka: P. Gamulin, 2026.)