Propovjedaonica iz katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije u Dubrovniku

Propovjedaonica, rad korčulanskoga kipara Marina Radice (1863. – 1904.), izrađena je 1897. godine za dubrovačku katedralu Gospe Velike prema narudžbi tadašnjega biskupa Josipa Marčelića. Marin Radica bio je jedan od prvih kipara s akademskom naobrazbom na hrvatskom jugu. Znanje je stekao u Obrtnoj školi klesarstva i brodogradnje u gradu Korčuli 1892. godine. Bio je sklon rezbarenju i modeliranju u drvu pa se u njegovim djelima osjeća verizam detalja akademizma i historicizma, a najčešće oblikuje ljudske figure.

Drvena propovjedaonica je osmerokutnog oblika; izvorno je u katedrali bila oslonjena na jugoistočni pilon. Postament joj je u obliku anđela koji rukom 'pridržava' njezin korpus, a podij je ograđen ogradom koja se sastoji od šest polja s urezanim nišama. U tri niše nalaze se sveti Augustin, sveti Petar i sveti Ivan Zlatousti prikazani en face u sjedećem položaju te u visokom reljefu. U ostalim poljima podija prikazani su izrezbareni simboli Kristove muke. Preostala dva polja osmerokutne propovjedaonice zauzimali su zavojito stubište, koje je vodilo do podija, te pozadinski stup, koji se oslanjao na pilon i na kojem je bio urezan grb biskupa Marčelića i godina MDCCCXCVII. Nad propovjedaonicom je bila visoka nebnica, na čijoj je donjoj strani izrezbaren plitki reljef golubice Duha Svetoga, dok je na gornjoj između dvije volute kip ženskog lika s križem i kaležom koji predstavlja alegoriju Vjere. Visina propovjedaonice zajedno s kipom Vjere na nebnici iznosi 5,8 metara. Propovjedaonica je izrađena od drva smreke i oraha, a za završni lak upotrijebljena je terpenska smola, najvjerojatnije mastiks. Propovjedaonica je bila u katedrali do osamdesetih godina 20. stoljeća, kad je demontirana zbog radova na obnovi katedrale. 

Odluka o povratu propovjedaonice u prostor katedrale utjecala je i na definiranje koncepta konzervatorsko-restauratorskih radova.  Predviđeno je uklanjanje površinske prljavštine, sanacija konstrukcije, nadomještanje nedostajućih dijelova drvenog nosioca, furnira i dekorativnih elemenata te revitalizacija postojećega sloja laka. Izravan rad na predmetu predviđa elementarne postupke, dok je glavno pitanje i problematika umjetnine mjesto povrata unutar prostora katedrale. Da bi se umjetnina vratila, treba odabrati optimalnu poziciju. Naime, izvorna pozicija nije prikladna jer bi ometala funkcionalnosti same crkve. Odluka o mjestu montaže dogovorit će se komisijski, kad se uzmu u obzir povijesno-umjetnička vrijednost predmeta i izvorna pripadnost katedrali, ali i liturgijska funkcija prostora u sadašnjem vremenu.  

Moderna tehnologija i način trodimenzionalnog prikaza dopuštaju pozicioniranje umjetnine u virtualnoj stvarnosti, tako da se mogu vjerno prikazati potencijalna rješenja koja bi zadovoljila spomenute vrijednosti i zahtjeve. Na primjeru se vidi upotreba fotogrametrijske snimke i obrade virtualnog modela u stvarnoj veličini na jednom od stupova katedrale, odnosno jednom od mogućih rješenja. Budući da se propovjedaonica neće koristiti iz sigurnosnih razloga i uvjeta čuvanja umjetnine, sa simulacije su izostavljene stube. Računalnom simulacijom zatvoren je ulaz za stube, da bi umjetnina poprimila cjelovit oblik. Primjena modernih tehnologija  uvelike pomaže u sagledavanju i donošenju rješenja u konzervatorsko-restauratorskim radovima. (HS)

1. Dubrovnik, katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije, propovjedaonica (izvor: Župni ured Dubrovnik, J. Berner, 1930.)
2. Propovjedaonica (izvor: Župni ured Dubrovnik, J. Berner, 1930.)
3. Propovjedaonica, 3D vizualizacija unutrašnjosti katedrale (snimka: H. Smoljan, 2026.)
4. Propovjedaonica, 3D vizualizacija (snimka: H. Smoljan, 2026.)
5. Propovjedaonica prije radova  (snimka: Lj. Gamulin, 2025.)
6. Propovjedaonica prije radova  (snimka: Lj. Gamulin, 2025.)
7. Propovjedaonica prije radova  (snimka: Lj. Gamulin, 2025.)