Otvorenje izložbe plakata o konzervatorsko-restauratorskim radovima na glavnom oltaru Uznesenja Blažene Djevice Marije u Vrbniku
U ponedjeljak, 12. listopada 2026., u 19 sati u Galeriji Garbas (Područni konzervatorski ured Rijeka) u Užarskoj ulici br. 26, otvorit će se izložba plakata o konzervatorsko-restauratorskim radovima na glavnom oltaru Uznesenja Blažene Djevice Marije iz istoimene župne crkve u Vrbniku na otoku Krku. Izložbu će otvoriti pročelnik Službe za odjele izvan Zagreba 1, mr. art. Anđelko Pedišić i voditeljica radova Nevena Krstulović. Izložba će trajati do 23. listopada 2026. godine.
Polikromirani, pozlaćeni i rezbareni glavni oltar Uznesenja Blažene Djevice Marije, dimenzija 719 x 775 x 60 cm, najmonumentalniji je očuvani drveni oltar na kvarnerskim otocima. Oltar se sastoji od kamene menze s mramornim svetohraništem i drvenog polikromiranog retabla. Retabl čine dva kronološki i stilski različita dijela: središnji u tipu edikule s dva visoka stupa koja podupiru masivno gređe s trokutastim zabatom, venecijanske provenijencije s kraja 16. i početka 17. stoljeća, te bočna dvokatna krila, datirana u drugu polovicu 17. stoljeća. U središtu se nalazi pravokutna pala s prikazom uznesenja Blažene Djevice Marije. Na kosinama zabata smještene su poluležeće figure anđela, a u sredini uskrsli Krist. Oltarna krila poduprta su rezbarenim konzolama te raščlanjena u dvije zone sa skulpturama u nišama. U donjoj zoni lijevog krila smješteni su kipovi sv. Franje Asiškog i sv. Nikole, a u zoni desnog krila kipovi sv. Antuna Padovanskog i sv. Sebastijana. U gornjoj zoni lijevog krila prikazana je Blažena Djevica Marija na klecalu iz scene Navještenja, a u vanjskoj niši do nje skulptura s prikazom sv. Jelene Križarice. U gornjoj zoni desnog krila su arkanđeo Gabrijel iz scene Navještenja te sv. Barbara. Na gređu bočnih krila, do trbušastih vaza na krajevima zabata, nalaze se skulpture s prikazom svetih đakona: Lovre na lijevoj te Stjepana prvomučenika na desnoj strani.
Oltar je zatečen u izrazito lošem stanju očuvanosti. Najveća su oštećenja nastala zbog djelovanja vlage i insekata drvotočaca, što je s vremenom oslabilo strukturu nosioca. Zbog debelog sloja prljavštine i oksidiranog laka, slikani je sloj bio gotovo nečitljiv te izrazito nestabilan. Karakterizirale su ga brojne pukotine i koritasto odignuti dijelovi te je mjestimično otpadao zajedno s krednom podlogom, što je osobito izraženo na pozlaćenim dijelovima.
Na skulpturama su nedostajali pojedini dijelovi rezbarija. Malom Isusu, kojega pridržava sv. Antun Padovanski, sv. Stjepanu đakonu, sv. Nikoli biskupu te Otkupitelju nedostajali su pojedini dijelovi tijela. Na arhitekturi oltara nedostajali su dijelovi ukrasne ornamentike, kao što su rozete, listovi kapitela, ornamentika hrskavice i algi i dr.
Konzervatorsko-restauratorska istraživanja počela su nakon demontaže i dezinsekcije 2012. godine. Tijekom demontaže bočnih krila otkrivene su rubne uske užlijebljene volute središnje edikule, što dokazuje da je središnji dio oltara stariji, dok su bočna krila nadograđena poslije. Na lijevom postamentu stupa oltara otkriven je glagoljski zapis o drugom pozlaćivanju središnjeg dijela oltara 1652. godine.
Konzervatorsko-restauratorska istraživanja obuhvatila su povijesno-umjetničko istraživanje, snimanje zatečenoga stanja pod ultraljubičastim svjetlom i u infracrvenom dijelu spektra te pod dnevnim svjetlom. Uslijedilo je sondiranje polikromiranih slojeva te uzimanje uzoraka za laboratorijske analize mikropresjeka, pigmenata, veziva i vrste drva. Snimanjem u infracrvenom spektru otkriven je izvorni slikani sloj bočnih krila, koji na vijencima katova sadrži pozlaćeni cvjetni ornament na tamnosmeđoj podlozi. Istraživanjima su otkrivena četiri sloja preslika na bazi proteinskog veziva. Za razliku od prvog, cjelovitog sloja, kasniji su slojevi naneseni mjestimično u svrhu popravaka oštećenja slikanog sloja.
Konzervatorsko-restauratorski radovi na središnjem dijelu glavnog oltara trajali su od siječnja 2012. do svibnja 2019. godine, kad je središnja edikula montirana u svetište župne crkve. Razdoblje do montaže bočnih krila pružilo je jedinstvenu priliku za uvid u izvorni izgled središnje edikule nakon posvećenja 1600. godine. Radovi na bočnim krilima nastavljeni su te dovršeni u svibnju 2026. godine, čime je priveden kraju složen i zahtjevan proces obnove te iznimne umjetnine. Danas je na središnjem dijelu oltara prezentirana kronološki druga polimentna pozlata iz 1652. godine, dok je na bočnim krilima izvorna polimentna pozlata iz druge polovice 17. stoljeća. Na cijelom oltaru prezentiran je prvi cjeloviti preslik s crveno-bijelom mramorizacijom crvenog i zelenog sjenčanja, dok atiku resi plavo-bijela mramorizacija.
