Konzervatorsko-restauratorski radovi na slici „Portret kanonika Giuseppea Fabrettija”

Franjevački samostan u Rovinju osnovan je 1700. godine, molbom Općinskoga vijeća Rovinja za osnutak hospicija; dužd Alvise II. Moceniga ju je odobrio, a porečki biskup Alessandro Adelasi izdao je dekret o gradnji. Franjevci reformati mletačke Provincije sv. Antuna počeli su gradnju crkve i hospicija 1702. godine, koji je 1746. godine preuređen u samostan. Samostan je godinama čuvao predmete votivne pobožnosti, a sedamdesetih godina prošloga stoljeća osnovana je muzejska zbirka. Na tristotu obljetnicu franjevačkoga samostana u Rovinju 2002. godine, bogata muzejska zbirka stručno je valorizirana. Sadržava više od 250 izloženih premeta nastalih su u razdoblju od 15. do 20. stoljeća, od kojih je 28 slika.

Slika „Portret kanonika Giuseppea Fabrettija”, ulje na platnu iz 1763. godine, dimenzija 99 x 74 cm, rad nepoznatoga autora, izložbeni je eksponat stalnog postava samostanske muzejske zbirke. Slika je opremljena širokim, profiliranim, crno obojenim ukrasnim okvirom s unutarnjom tankom, zlatno obojenom letvicom.

Portret prikazuje stojeću figuru porečkoga kanonika odjevenog u bijelu, čipkom obrubljenu roketu, iznad koje nosi mocetu. U gornjem lijevom kutu slike naslikan je obiteljski grb ispod kojega je natpis: IOSEPH FABRETTI/ CANONICVS PARENTINVS/ ANNOR(UM) LXV/ ANNO DNI/ MDCCLXIII.

Kanonik Fabretti služio je u doba jednoga od najistaknutijih porečkih biskupa – Gašpara Negrija (1742. – 1778.), a iz natpisa saznajemo da mu je u vrijeme portretiranja bilo 65 godina. Konzervatorsko-restauratorska istraživanja otkrila su ispod vidljivog oslika stariji slikani oslik portretiranog kanonika mlađe životne dobi.

Oko 1960. godine na slici su bili izvedeni konzervatorsko-restauratorski radovi u radionici JAZU-a u Zadru. Prethodne intervencije, primijenjeni materijali i metode uobičajene u restauratorskoj praksi prošloga stoljeća s vremenom su degradirale te su bile vidljive kao neravnine voštano-krednih zakita, neujednačeni oslici diskoloriranih uljnih retuša, neujednačeni sjaj i zatamnjenja oksidiranih slojeva toniranog laka. Na slici su bila uočljiva brojna raslojavanja i mala oštećenja gubitka slikanih slojeva s podlogom do platna, a na površini oslika bile su vidljive nakupine gljivične infekcije.

Cjeloviti konzervatorsko-restauratorski radovi na slici trajali su od 2024. do 2025. godine (voditeljica: Laura Stipić Miočić, Restauratorski odjel Vodnjan – Juršići, Služba za odjele izvan Zagreba 1). Na slici s ukrasnim okvirom provedena su opsežna konzervatorsko-restauratorska istraživanja: snimanje u vidljivom spektru, snimanje u ultraljubičastom spektru (UVF), rendgensko snimanje (RTG) slike, laboratorijska stratigrafska analiza mikropresjeka slikanih slojeva, snimanje elektronskim mikroskopom (Dino-Lite) oštećenja slikanih slojeva, probe topljivosti laka potamnjelih uljnih intervencija i izdignutih kredno-voštanih kitova.

Rendgenska snimka slike otkrila je prisutnost starijeg slikanog sloja ispod prezentiranog sloja; na prekrivenom slikanom sloju vidi se frontalni portret svećenika mlađe životne dobi, s biretom na glavi i knjigom u lijevoj ruci. Svećenikova glava i ruke na starijem sloju oslika većih su proporcija u odnosu na sadašnji prikaz. Jasno je vidljiva i kraća moceta, dok se konture središnjih dijelova draperije (rukavi, roketa i čipka) dijelom preklapaju i nisu potpuno čitljive. Na snimci su prepoznatljivi obrisi naslona stolice te s desne strane naslikan grb i natpis u kojem se iščitava ime IOSEPH FABRETTI.

Detalji oštećenja slike snimljeni elektronskim mikroskopom daju uvid u sloj laka s primjesama; zrncima pigmenata i tamne kapljice laka promjera do tri milimetra, a na snimkama mreže ispucane površine uočavamo svijetle sivozelene gljivice dugačkih niti (hifa) koje pri vrhu imaju proširenja. Karakterističnim oblikom i bojom, prisutna infekcija određena je kao celulolitična gljiva mješinarka kistac (Penicillium) kojoj pogoduje relativna vlažnost zraka veća od 60 posto. Mediteranska klima Rovinja i smještaj samostanskog objekta blizu morske obale utječu na kontinuirano povišenu i povremeno izrazito visoku vlagu u mikroklimatskim uvjetima izložbenog smještaja slike.

UV snimka pokazuje potamnjeli uljni retuš oštećenja slikanog sloja ispod intenzivne žutozelene fluorescencije laka i parcijalne uljne intervencije izvedene iznad slojeva laka te potvrđuje tri vremenske intervencije na slici. Stratigrafska analiza mikropresjeka slikanih slojeva dala je uvid u polikromatske slojeve, u rasponu od najmanje sedam do čak trinaest slojeva oslika i podloga.

Rezultati istraživanja potvrdili su znatan opseg oštećenja slikanih slojeva s podlogom i odredili metodologiju radova. Prezentirani slikani sloj imao je manje oštećenja, ali i cjelovitost slikane forme u odnosu na stariji slikani sloj, stoga je na internom stručnom sastanku odlučeno da se oštećenja prezentiranog oslika rekonstruiraju.

Konzervatorsko-restauratorski radovi počeli su suzbijanjem površinske gljivične infekcije otopinom fungicida. Potom su kemijski i mehanički uklonjeni površinski slojevi neodgovarajućih prethodnih intervencija: slojevi preostale voštane paste, slojevi oksidiranih lakova i diskolorirani slojevi uljnog retuša. Široko postavljeni voštano-kredni kitovi djelomično su smanjeni do razine izvornog sloja. Zatečena lanena podstava lijepljena voštanom pastom uklonjena je radi smještaja slike u prostoru s dosta vlage, rekonstruirani su gubici izvornog lanenog nosioca lijepljenjem lanenih krpica viskoznim akrilnim ljepilom. Oštećenja sloja podloge rekonstruirana su zapunama akrilnim kitom. Slika je podstavljena novim lanenim platnom lijepljenjem termoaktivnim ljepilom koje će biti stabilnije u postojećim uvjetima smještaja. Podstavljena slika napeta je na novi drveni klinasti podokvir. Kitovi su izolirani otopinom akrilne smole, a potom podslikani gvašem u vodenom mediju. Lice slike izolirano je sintetskim lakom nanesenim kistom. Završni retuš izrađen je smolnim akrilnim medijem. Slika je lakirana retuš-lakom, a za završno ujednačavanje sjaja nanesen je otporni akrilni aerosolni lak bez sjaja.

Na ukrasnom okviru provedena je plinska dezinsekcija i fumigacija u reduciranom balonu. Oštećenja drvenog nosioca rekonstruirana su lipovim umecima i piljevinskim kitom, a izlazne rupice drvotočaca popunjene su toniranim akrilnim kitom. Rekonstrukcije oštećenja obojenja ukrasnog okvira izvedene su akrilnim bojama.
Nakon završenih konzervatorsko-restauratorskih radova, slika je vraćena vlasniku u stalni postav muzejske zbirke franjevačkoga samostana u Rovinju. (LSM)
                                           
1. Rovinj, crkva i samostan sv. Franje Asiškog, slika „Portret kanonika Giuseppea Fabrettija“, stanje prije radova (snimka: G. Tomljenović, 2024.)
2. Lice slike snimljeno u ultraljubičastom spektru i rendgenska snimka (snimke: G. Tomljenović, 2024.)
3. Rendgenska snimka slike s ucrtanim konturama dvaju slikanih slojeva: stariji sloj oslika i predomišljanja (pentimento) iscrtani su crveno, a  prezentirani oslik iscrtan je crnom linijom  (snimka: G. Tomljenović, konture ucrtala: L. Stipić Miočić, 2024.)
4. Mikrofotografija poprečnog presjeka slikanih slojeva desnog rukava (snimka: M. Jelinčić, 2024.)
5. Lice slike tijekom uklanjanja sloja tamnog laka, diskoloriranih retuša, površinske gljivične infekcije i rezultati testova topljivosti (snimka: G. Tomljenović, 2024.)
6. Lice slike tijekom rekonstrukcije gubitaka sloja podloge akrilnim kitom (snimka: I. Marinković, 2025.)
7. Lice slike tijekom rekonstrukcije gubitaka sloja oslika gvašem (snimka: I. Marinković, 2025.)
8. Slika s ukrasnim okvirom, stanje nakon radova (snimka: I. Marinković, 2026)