Helenistički brodolom u uvali Gnjilna na otoku Visu
Otkriće brodoloma u uvali Gnjilna, nedaleko od grada Komiže, jedan je u nizu primjera dobre suradnje podvodnih arheologa (voditelj: Jurica Bezak, Odjel za podvodnu arheologiju, Služba za arheološku baštinu) i ronilačkih centara na otoku Visu. Suradnja koja je (ronilačkim rječnikom kazano) best mix, nužna i dokazano najbolja kombinacija potrebna za zaštitu podvodne kulturne baštine i promicanje njezine važnosti. Zahvaljujući tome, brojni u plavetnilu Jadranskog mora otprije skriveni antički i novovjekovni brodolomi, danas su predmet podjednakog zanimanja stručnjaka i rekreativnih ronilaca iz cijeloga svijeta.
Posljednjih godina u bogatoj riznici podvodne arheološke baštine viškoga podmorja posebnu vrijednost ima otkriće brodoloma u uvali Gnjilna. Naime, na lokaciji na kojoj je prije evidentirano tek postojanje malobrojnih fragmenata amfora tipa Korint B, otkriveni su ostaci brodoloma iz razdoblja helenizma: očuvani segmenti brodske konstrukcije, opreme broda, trgovačkog tereta, novca i keramičkih posuda. U hrvatskom podmorju istočne obale Jadranskoga mora brodolomi s teretom grčkih amfora tipa Korint B izuzetno su rijetki, a smatraju se i najstarijim antičkim brodolomima. Osim uvale Gnjilna, oni su dosad otkriveni samo kod hridi Krava na ulazu u višku luku i uz obalu otoka Žirja. Amfore tipa Korint B proizvodile su se od 6. st. pr. Kr. do druge polovice 3. st. pr. Kr. na području grada Korinta i njegove kolonije Korkire na Krfu, a prema dostupnim podatcima iz stručne literature služile su za transport vina i ulja. Tijekom gotovo četiri stoljeća proizvodnje njihov se oblik postupno mijenjao. Starije tipove karakterizira izrazito srcolik oblik tijela koji se s vremenom transformira u nešto izduženiji i ovoidniji oblik. Vrat i ručke postaju duže, a linija prijelaza između dna i šiljka manje istaknuta. Pojava toga tipa amfora na istočnoj obali Jadrana povezuje se s osnivanjem korintskih kolonija, a njihova proizvodnja dokazana je i na otoku Hvaru, o čemu svjedoče brojni nalazi ulomaka iz Farosa.
Brodolom je tijekom prvih etapa istraživanja preliminarno datiran u 4./3. stoljeće pr. Kr. na osnovi analize fragmenata amfora i olovne jezgre prečke brodskoga sidra tipa Haldane II A. Svu svoju puninu nalazište je pokazalo od 2023. do 2025. godine, kad su otkriveni segmenti drvene konstrukcije broda – dio kobilice s madirima dužine šest metara, brojni nalazi keramičkih posuda, novac antičkoga Farosa i životinjske kosti. Tipološke karakteristike posuda upućuju na njihovo antičko porijeklo, na prvi otkriveni brodolom s nalazima grčke fine keramike. Svojom ljepotom, rijetkošću i stupnjem očuvanosti ističu se nalazi šalica s jednom ručkom tipa skifos, posuda za izlijevanje tekućina tipa askos i aribalos, zdjelica, soljenki, tanjura i posude za ispijanje vina tipa kantaros, vina vrhunske kvalitete po kojemu je Issa bila poznata u razdoblju antike. Poseban su kuriozitet urezani natpisi, grafiti koji su ostali očuvani na nekoliko posuda s crnim premazom. Ti su natpisi najvjerojatnije skraćene izvedenice osobnih imena, a zato što su izvedeni naknadnim urezivanjem na gotove posude, mogu se interpretirati kao oznake osobne imovine nekoga člana posade višega društvenog statusa. Time taj jedinstveni brodolom pruža i uvid u svakodnevni život na brodu i običaje pomoraca, a nalazi njegove opreme i tereta obogaćuju dosadašnje spoznaje o plovidbi i trgovini u razdoblju aktivnosti grčkih kolonija na otoku Visu i Hvaru. (JB)
1 Otok Vis, uvala Gnjilna, ostaci drvene brodske konstrukcije (snimka: D. Zurub, 2026.)
2 Nalaz helenističkog kantarosa (snimka: J. Bezak, 2015.)
3 Dokumentiranje drvene konstrukcije broda (snimka: D. Zurub, 2025.)
4 Nalazi helenističkih posuda in situ (snimka: D. Zurub, 2025.) (1)
5 Nalazi helenističkih posuda in situ (snimka: D. Zurub, 2025.) (2)
6 Nalaz keramičkog askosa (snimka: D. Zurub, 2025.)
7 Nalaz keramičke zdjelice (snimka: D. Zurub, 2025.)
8 Nalazi helenističke keramike (snimka: J. Bezak, 2025.)
9 Nalaz skifosa in situ (snimka: J. Bezak, 2025.)
10 Novac Farosa 4. st. pr. Kr. (snimka: Lj. Gamulin, 2026.)
