(Zagreb : Hrvatska republikanska zajednica, 2005.)
mr. sc. ANTE BIRIN

Knjiga Iz ideala u stvarnost nedavno preminulog dr. Ive Korskog, hrvatskog političkog emigranta, dugogodišnjeg predsjednika Hrvatske republikanske stranke (danas zajednice), intelektualca i jednog od najznačajnijih mislioca hrvatskog nacionalizma, zbirka je autorovih radova nastalih u razdoblju između 1989. i 2001., u razdoblju u kojem su snovi i ideali generacija hrvatskih domoljuba postali stvarnošću zbog čega i sama knjiga nosi ovaj naslov. Moglo bi se, u stvari, reći kako ova knjiga predstavlja svojevrstan nastavak jedne druge, po svojoj strukturi slične doktorove knjige, a to je Hrvatski nacionalizam koja, bez sumnje, predstavlja jedno od temeljnih djela hrvatske nacionalističke misli XX. st. Mnoge doktorove misli zabilježene u toj knjizi, izrečene prije dva ili čak tri desetljeća, čine se gotovo proročanske, uzevši u obzir pojave kojih smo mogli biti svjedoci u razdoblju nakon uspostave samostalne Republike Hrvatske, a na svojoj snazi nisu izgubile niti dan danas. Primjera radi dovoljno je samo spomenuti doktorove riječi kako "ni rušenje Titove diktature neće dovesti samim njenim nestankom do slobode" te da između oslobođenja i slobode stoji dalek put zbog čega, kako je s pravom tvrdio, treba i "prije oslobođenja, gajiti duh slobode i pripremiti se na odgovornost bez koje nema slobode" i na svakom mjestu "isticati odgovornost, odgovornost u privatnom i još više u javnom djelovanju, odgovornost svih, i prvaka i sljedbenika, da bi hrvatska narodna zajednica, prožeta osjećajem odgovornosti, mogla nakon oslobođenja biti slobodno društvo." Koliko je u tome bio u pravu najbolje je pokazalo, proteklih petnaest godina.

Poput toga i radovi koji se nalaze u ovoj knjizi, a koji se dotiču aktualnih problema i događaja iz razdoblja od početka demokratskih procesa i osamostaljenja Hrvatske pa sve do danas također imaju trajnu vrijednost. Naime, to nisu puka dnevno-politička zapažnja koje su aktualne koliko i dnevne novine već pronicljive analize u kojima je dr. Korsky, polazeći s ideoloških pozicija hrvatskog nacionalizma, ponudio načelne stavove u pogledu mnogih izazova s kojima se suočavala moderna Hrvatska.

Što se tiče prošlosti, odnosno konkretno NDH dr. Korsky nikad nije bio sklon niti uljepšavanju povijesnih činjenica niti njihovu opravdavanju ili prešućivanju. No isto tako nije prihvaćao niti besramna povijesno-politička instrumentaliziranja koja su kao povijesnu istinu nastojala nametnuti "političku promidžbe one strane koja se prije pola stoljeća u prvom redu, svjesno ili nesvjesno, borila za ponovnu uspostavu Jugoslavije i uvođenje komunističke diktature."

S mnogim aspektima hrvatske svakodnevice nakon ostvarenja državne nezavisnosti dr. Korsky, kao uostalom i velik broj građana Hrvatske, nije bio niti je mogao biti zadovoljan. Bilo je tu dakako objektivnih okolnosti kao što su npr. rat koji je nanio znatnu štetu ne samo hrvatskom gospodarstvu već i društvenom razvoju obzirom da, kao i svaki rat, pogoduje homogenizaciji društva i autoritativnim pojavama te kasniji vanjskopolitički pritisci koji su praktički svake izbore pretvarali u plebiscit za državu onemogućavajući na taj način hrvatskom biračkom tijelu da vlast, po stvarnoj zasluzi, nagradi ili kazni za njezine zasluge ili pogreške. No, još i više bilo je tu objektivnih okolnosti na koje se, prema autorovu mišljenju, moglo i moralo reagirati. A tih mišljenja, temeljenih na osnovnim postulatima Ante Starčevića - koji su nalagali "kresanje mnijenja" i "vjerno obavještavanje općinstva o javnim stvarima", kao i otklon od autoritativnih vođa ("gončina") - doktor se nije bio spreman odreći ni za kakvu cijenu niti u ime bilo kakvih kratkoročnih političkih ciljeva. Zbog nikakvih "viših interesa" nije bio spreman prešućivati niz negativnih pojava i postupaka u hrvatskom društvu počevši od bespogovorne stranačke poslušnosti po načelu "zna vođa što radi", do izborne geometrije i proglašavanja bosansko-hercegovačkih Hrvata dijasporom, šutnjom obavijenih pregovora oko Erdutskih i Daytonskih sporazuma, pristupa Paktu o stabilnosti, prikrivanju privatne pohlepe, neodgovornom rasipanju državnih sredstava te stvaranju privatnih i javnih monopola koji su hrvatsko gospodarstvo pogodili više nego li rat i gubitak nekadašnjih tržišta.
Na istim je osnovama počivalo i doktorovo poimanje hrvatske budućnosti u kojem se kontekstu kao glavno pitanje nameće pristup Hrvatske Europskoj Uniji. Dr. Korsky državnu samostalnost nije shvaćao kao izoliranje od drugih narodnih zajednica već kao osnovni preduvjet kako bi hrvatski narod, kao ravnopravan s drugim slobodnim narodima, mogao s njima surađivati. Obzirom na to bilo mu je jasno kako je pristup Hrvatske Europskoj Uniji naš strateški interes ali ono što je pritom jasno osuđivao bio je način na koji se taj cilj pokušava ostvariti. Umjesto da su se, polazeći od načela kako je "slobodna i nezavisna hrvatska država jedini nezamjenjivi cilj hrvatske političke djelatnosti", sve snage usmjerile k izgradnji stvarno slobodnog i demokratskog društva, jačanju pravne države i njezina gospodarskog i socijalnog sustava, kako bi se na taj način Hrvatska sama približila europskim standardima i pripremila za što bezbolniji ulazak u Europsku uniju, sve su hrvatske vlade dale prioritet iracionalnoj želji za što bržim "formalnim (ali ne stvarnim) ulaskom u Europu" što je zemlju izložilo "stranim pritiscima koji su, uglavnom, suprotni dugoročnim hrvatskim nacionalnim, strateškim, političkim i gospodarskim interesima."

Naposljetku, što se tiče budućnosti hrvatskog nacionalizma, za dr. Korskog ona ni u jednom trenutku, pa niti nakon stjecanja državne samostalnosti, nije bila upitna. Nasuprot onima koji su se nakon uspostave neovisne hrvatske države, ne bez zle namjere, zapitkivali nije li hrvatski nacionalizam time izgubio svoje povijesno opravdanje i smisao te postao potrošenim motrištem društveno-političkih kretanja na prijelazu u treće tisućljeće dr. Korsky je bio jasan. Nastojao je, prije svega svojim istomišljenicima, ukazati kako je stjecanjem državne nezavisnosti ostvaren tek "prvi i neposredni cilj" hrvatskog nacionalizma koji time nije izgubio smisao svog postojanja nego tek ostvario bitan preduvjet kako bi svoju energiju mogao usmjeriti ka onome što predstavlja jedini stvarni smisao hrvatske države a to je "ostvarenje slobodarskog sustava u toj državi kao preduvjeta za sreću hrvatskog naroda i hrvatskog čovjeka" [1]

Dr. Ivo Korsky, jedan od rijetkih autentičnih predstavnika ovog izvornog, umjerenog hrvatskog nacionalizma, prisutan na hrvatskoj političkoj sceni više od pola stoljeća ostavio je iza sebe neizbrisiv trag kako u političkom životu hrvatske poslijeratne emigracije tako, još i više, u razvoju političke misli suvremenog hrvatskog nacionalizma. Ono što je sakupljeno u ovoj knjizi tek je maleni dio njegove intelektualne baštine koja će, bez sumnje, ostati izvor nadahnuća budućim generacijama hrvatskih domoljuba.

[1] I. Oršanić, Vizija slobode, Chicago 1990., 1999