Skraćeni program Hrvatske republikanske zajednice

- Republika Hrvatska je država svih Hrvata i onih drugih stanovnika naše zemlje, koji žele biti njezini građani. Zato se ne smije poistovjetiti državu s vladom ili vladinom strankom, jer to dovodi do nepovjerenja u vlastitu državu.

- Nakon vojničke pobjede 1995. vlada i HDZ posvećivali su se oživljavanju neprijateljstava iz razdoblja ustaško-partizanskog rata od 1941. do 1945. Nisu im više bili potrebni nacionalisti kao dragovoljci za borbu. Ovo je došlo do izražaja 1997. u isticanju antifašističkog značaja današnje Republike Hrvatske, a zatim u izjavi ing. Hrvoja Šarinića, tadašnjeg predstojnika Predsjednikova ureda, 21. kolovoza 1997. u Budimpešti, u javnoj osudi Nezavisne Države Hrvatske kao kvislinškog i zločinačkog režima. Nasuprot tom nepotrebnom oživljavanju starih neprijateljstava, HRZ predlaže da se iz Ustava Republike Hrvatske izbaci uvodno poglavlje koje nosi naslov "Izvorišne osnove", jer se na njemu temelji politička i nacionalna diskriminacija koja se posljednjih godina sve otvorenije očituje.

- Prije isteka današnjeg predsjedničkog mandata treba se promijeniti Ustav i umjesto predsjedničkog ili polupredsjedničkog valja uvesti saborski sustav po uzoru na Austriju. Predsjednika Republike treba birati Sabor natpolovičnom većinom svih svojih članova.

- Da bi se u državnoj upravi smanjila birokracija, pojednostavilo njeno djelovanje i izvršile uštednje, Hrvatsku treba podijeliti na deset velikih županija po uzoru na županije koje su prije 1918. postojale u banskoj Hrvatskoj. Županijama treba proširiti nadležnosti da bi se vlast približila narodu i odgovarala specifičnim potrebama pojedinih dijelova Hrvatske.

- Sudstvo treba preustrojiti i povećati broj sudova prvog i drugog stupnja da bi postupci bili brži a sami sudovi bliži narodu. Sadašnji Vrhovni sud i Ustavni sud valja ukinuti i umjesto njih uspostaviti tradicionalni Stol sedmorice kao kasacijski i ustavni sud. Ako Sjedinjene Američke Države s 250 milijuna stanovnika i najvećim gospodarstvom na svijetu mogu obavljati veoma strogi nadzor nad svojim sudstvom s vrhovnim sudom od samo devet sudaca, Republika Hrvatska s pet milijuna stanovnika mogla bi se zadovoljiti s vrhovnim sudom u kojem bi bilo sedam nezavisnih, dobro plaćenih sudaca.

- Temeljne smjernice za novčarstvo i kredite (kamatna stopa, vrijednost novca) i nadzor nad svim novčarskim, štednim i kreditnim ustanovama, treba odvojiti od dnevne i stranačke politike i predati u nadležnost nezavisnom kolegijalnom tijelu sastavljenom od jednog predsjednika i šest prisjednika, koje bi Sabor pojedinačno izabrao na osam godina, a koji bi mogli biti opozvani prije isteka roka samo pravomoćnom sudbenom odlukom zbog krivičnog djela. Kao nova ustanova u hrvatskom javnom životu, ovo bi se tijelo ustrojilo po uzoru na američku Federalnu Rezervu i uzelo bi za prve tri godine savjetnika, po mogućnosti američkog bankarskog stručnjaka, koji je bio član američke Federalne Rezerve ili usko povezan s njezinim poslovanjem.

- Iz istoga razloga za nadzor nad školstvom i nad nastavnicima svih javnih i privatnih prosvjetnih ustanova treba ustrojiti nezavisno kolegijalno tijelo sastavljeno od jednog predsjednika i šest prisjednika koje bi sabor izabrao pojedinačno na osam godina, a koji bi smjeli biti opozvani samo pravomoćnom sudbenom presudom. Za članove birali bi se nastavnici bilo kojeg stupnja s najmanje deset godina prakse u prosvjeti.

- Hrvatska treba uvesti suvremenu gospodarsku i prometnu politiku onako kao što to rade druge europske države, i ne smije se odreći svoje specifične gospodarske politike u slijepoj trci za ulazak u euroatlantske integracije. U tom pogledu posebno je opasan Pakt za stabilizaciju jugoistočne Europe koji predviđa stvaranje regionalnih zajednica pod vodstvom Europske unije, što u praksi dovodi do gubitka suvereniteta onih država koje će biti uključene u takvu regiju, odnosno do stvaranja nove Jugoslavije pod drugim imenom i pod strogim protektoratom Europske unije.

- Hrvatska treba voditi vanjsku politiku u skladu sa svojim snagama i u svrhu jačanja svoje suverenosti, bez zatvaranja prema vanjskom svijetu ili ulaska u velike integracijske zajednice za koje još nije spremna. U hrvatskom su interesu danas dvostrani ugovori o gospodarskoj i prometnoj suradnji s najbližim susjedima: Mađarskom, Austrijom, Slovenijom i Bosnom-Hercegovinom. Ovi interesi posve sigurno neće biti zaštićeni u regionalnom pristupu kojemu je svrha stvaranje zaštićenih utjecajnih sfera za neke veće države današnje Europske unije.

- U hrvatskom je interesu nova, dugoročna politika usklađivanja gospodarske izgradnje, prometne planifikacije i obrambenih priprema između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine bez uplitanja stranih vlasti. Nakon velikih pogrešaka, kako hrvatskih tako i bosanskih vlasti, te nakon krvi prolivene na obim stranama u sukobima između 1992. i 1994., ovo je dugoročno usklađivanje jedini realni oblik suradnje u razdoblju od sljedećih 15 do 20 godina.